(Prva nagrada za produkciju u kategoriji „otvorene forme“, na 41. Festivalu jugoslovenskog dokumentarnog i kratkog filma, Beograd ’94.)
„Isprepletanost muzike, književnosti, slikarstva, filma – to sve zajedno u urbanom ruhu – nešto je što u „FRASU“ objedinjuje sasvim različite ličnosti, različitih generacija, biografija i opredeljenja. Grad više nije ono što je nekada bio i muzika je neka vrsta poslednjeg skloništa. Muzika ostaje kao poslednji znak prepoznavanja…“