Pripadnici nove generacije, oba pola, rođeni i odrasli u ovom društvu, takođe su uključili rodne stereotipe i određeni stepen seksizma u svoj sistem vrednosti, bilo kroz porodicu ili kroz obrazovni sistem. Pored osnovnog znanja o ovom pitanju, potrebno je i da razviju sposobnost, ne samo za učenje teorije, već i za promenu usvojenih porodičnih normi prihvatanjem progresivnijeg pristupa zasnovanog na povećanoj svesti da u Srbiji svake godine 30 do 40 žena je ubijeno u incidentima rodno zasnovanog nasilja.
Oni će, u bliskoj budućnosti, preuzeti odgovornost za pravne i društvene aspekte funkcionisanja srpskog društva i važno je da im se omogući da to rade na pravilan način, primenjujući zakon, poštujući ljudska prava, rodnu ravnopravnost i nultu toleranciju prema bilo kojoj vrsti nasilja.
Zato je važno da čujemo njihove stavove iznete na Univerzitetskoj debati u Beogradu i Medijskoj radionici u Novom Sadu, uz mogućnost dodatne diskusije i komentara na društvenim mrežama.
Projekat je finansijski podržala Fondacija za otvoreno društvo, Srbija.
 
															„Ovo je treći put da sa Centrom za ljudska prava na Pravnom fakultetu u Beogradu, ShockART pokreće inicijativu da organizujemo ovakvu debatu“, rekla je moderatorka jednodnevne Univerzitetske debate dr Ivana Krstić, docent na predmetu ljudska prava i međunarodno javno pravo na Pravnom fakultetu u Beogradu.
„Mi na fakultetima ne negujemo mnogo debatu kao način rada sa studentima i zato želim da se zahvalim što je ShockART prepoznao Univerzitet kao sredinu na kojoj su takve aktivnosti potrebne.“
Sa ciljem da saznamo koji su uzroci diskriminacije i nasilja u našem društvu i na koji način mediji tome doprinose, nadamo se da će ekspertkinje za rodnu ravnopravnost Kosana Beker i Sanja Pavlović, podstaći na razmišljanje i diskusiju studente i studentkinje prava, bezbednosti, psihologije i novinarstva.
Govoreći o odnosu građana i građanki prema diskriminaciji u Republici Srbiji, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je u svom poslednjem izveštaju 2019. godine istakao da, ono što najveći broj njih smatra je, da su mediji oni koji mogu da dovedu do smanjenja diskriminacije u društvu, ali istovremeno su označeni i kao najveći generator diskriminacije.
I to je ono o čemu debatujemo – koja je uloga medija i kako mediji prenose određene informacije, stavove i kako oni utiču na građane i građanke.
Nevena Ružić iz Fondacije za otvoreno društvo u Beogradu koja je podržala ovaj projekat, pre 11 godina je radila u službi Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka ličnosti.
„Tema jesu žene i statistike su poražavajuće i s toga, očigledno, malo pričamo o njima, ili pričamo dosta, ali ne na pravi način. Treba da debatujemo otvoreno, da pored tog akademskog pristupa to opredmeti mo i da vidimo šta ćemo na kraju raditi sa tim svojim znanjem, kako ćemo ga primeniti i kako će nam pomoći da sebi ukažemo na neke nepravilnosti, a kako i nekom drugom da objasnimo zašto je važno da poštujemo sva prava, pogotovo žrtve.
Mediji su važni, sloboda izražavanja svakako je važna sloboda koja neminovno ima i neka ograničenja i važno je da pričamo o tom balansiranju prava i interesa, od kojih je jedno, između ostalih, i dostojanstvo. Otuda i pravo na privatnost.“
Sanja Pavlović, novinarka, iz Autonomnog ženskog centra gde radi na preventivnom programu koji podrazumeva rad sa medijima i sa mladima, članica je grupe Novinarke protiv nasilja prema ženama, studentkinja doktorskih studija na politikologiji na Fakultetu političkih nauka.
„Volim što smo ovde iz mešovitih grupa, što smo i devojke i momci i nadam se da ćemo zajedno uspeti da malo dublje uđemo u problem. Tema i okvir su nam mediji, ali mislim da je svako od nas, bez obzira da li ste ovde kao studenti novinarstva ili drugog fakulteta, pod uticajem medija. Pričaćemo o tome kakvo je medijsko izveštavanje, odakle potiče i kako na nas utiče, kako onda, i nesvesno, doprinosimo problemu nasilja prema ženama.“
Kosana Beker, ekspertkinja za rodnu ravnopravnost, iz udruženja građanki FemPlatz:
„Studentima i studentkinjama će biti dat kratak osvrt na pravni okvir, na slobodu izražavanja, ograničenu zabranom govora mržnje uz jasnu poruku da novinari/ke moraju da znaju i pravni okvir, tek da bi ispravno pisali o određenim društvenim fenomenima“.
Organizatori:
ShockART i Centar za ljudska prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Učesnici i učesnice:
Predavači su nam skrenuli pažnju na neke predrasude i sterotipe na koje smo se navikli i, na žalost, koje smo prihvatili.
Najviše mi je koristilo slobodno razmišljanje, komentari drugih, uvid u njihove stavove. Najmanje to što je grupa učesnika homogena, pa nema prostora za sukobljavanje stavova.
Čula sam statistike i brojeve koji su poražavajući.
Nasilje prema ženama je daleko zastupljenije nego što sam mislio.
Konačno nešto drugačije od običnih predavanja.
Nisam danas očekivao ovo, jer smo navikli da kada se govori o ovim temama i kada se priča o diskriminacija nad ženama, uvek se pojave žene koje su po malo isfrustrirane i besne i koje na neki svoj način dočaravaju sve što se dešava i obično sve bude usmereno ka muškarcima, to agresivno ponašanje. Saznao sam mnogo toga korisnog.
Korisni su mi bili praktični primeri i što sam mogla da proširim svoje znanje i što su pojave o kojima smo razgovarali, bilo to diskriminacija, nasilje ili tradicionalizam, sagledani iz različitih uglova, kako od strane predavača koji dolaze iz različitih sfera, tako i od nas učesnika koji smo sa različitih fakulteta.
Želela bih da podstaknem profesore i organizatore da što više sarađuju sa drugim fakultetima u cilju organizacije ovakvih debata, jer svi učimo slične stvari iz sličnih oblasti, ali iz različitih uglova, tako da, u zavisnosti od tema, svi srodni fakulteti bi bilo dobro da se nađu na debatama.
Generalno, multidisciplinarnost i interdisciplinarnost jeste jedna od sržnih vrednosti danas, tako da mislim da su ovakvi susreti produktivni i vredni oblasti, jer nemamo mnogo prilika da razgovaramo, da diskutujemo sa studentima drugih fakulteta.
Debatu je zaključila moderatorka dr Ivana Krstić, koja predaje međunarodno pravo i ljudska prava na Pravnom fakultetu i već 10 godina vodi Pravnu kliniku za pitanja diskriminacije, gde se izučava i pitanje rodne diskriminacije. Temom nediskriminacije se bavi 15 godina i to na različite načine, ne samo u radu sa studentima, nego i kroz analize, obuke koje se rade za sudije i tužioce. Članica je i evropske ekspertske mreže.
„Bilo je uživanje slušati vas i kako ste aktivno učestvovali u debati. S druge strane, ono čega se plašim je da ste vi ipak jedna kontrolisana grupa, odnosno, vi ste pokazali interesovanje za ovu debatu. Tema je jako kompleksna i molim vas da širite dalje.
Cilj današnje debate nije bio da dođemo do konkretnih rešenja, nego da vas ova tema zaintrigira, da naučite nešto novo i ono što je još važnije, da saznate koji su to izvori koji vam mogu omogućiti da se dalje bavite ovom temom
Slažem sa onim što ste rekli da obrazovanje treba da postoji od najranijeg uzrasta, od predškolskog, ali da i osnovne škole moraju ozbiljnije da prihvate svoju ulogu da građansko vaspitanje ne treba da bude opcioni predmet i da se ove teme, teme roda i nasilja, više izučavaju.
Takođe, potrebna je edukacija i dečaka i devojčica podjednako, jer pitanje rodne ravnopravnosti je pitanje svih nas u društvu. Uključivanje u većem broju muškaraca i njihove veće zainteresovanosti za ovu temu, garantuje da ćemo možda u nekom narednom periodu imati bolju situaciju.“
